DOPUNA USTAVNE ŽALBE

USTAVNI SUD RS
Beograd, Bul.Kralja Aleksandra 15
Predmet: Už.1168/10 – Dopuna žalbe po vanrednim lekovima
.                                                                                                                                   
Viši sud u Jagodini rešenjem Gž.br.322/12 od 25.05.2012. odbio je žalbu punomoćnika tužene Ljiljane Mišić i potvrdio rešenje Osnovnog suda u Jagodini 2P.br.8267/10 od 29.02.2012. kojim je odbačen
1.  zahtev od 08.04.11. za ukidanje potvrde izvršnosti presude OSJ P.br. 1156/07 od 12.03.2009.
2.       predlog od 22.11.2010. za ponavljanje postupka punomoćnika Zorana Mišića.
 .                                                                                                                                   
Odlučeno 25.05.2012. uručeno 02.08.2013!! Predlozi predati 08.04.11. i 22.11.2010!!
.                                                                                                                                    
Uručeno zajedno sa Gž 324/11 kojim je odlučeno o žalbi na 2P.br.8267 od 02.02.2011.u vezi troškova postupka P.br.1156/07 a doneto 28.10.2011!!
– Još jedan dokaz o povredi prava na pravično suđenje u razumnom roku.
.                                                                                                                                     
Odluku o stavu 1. Viši sud je obrazložio novim ZIO koji je ukinuo mogućnost zahteva za ukidanje pravosnažnosti a koji je postojao u prethodnom ZIP-u.
Zahtev je predat 08.04.11. – u vreme važenje starog zakona i nije rešen u zakonom određenom roku kada je takođe važio stari zakon. Sud je sa namerom odložio odluku da bi primenio odredbe  novog zakona po kome ovo pravno sredstvo nije dozvoljeno!
Predlagać smatra da je time povređeno pravo tuženih na pravno sredstvo i pravo na pravično suđenje.
Šire pojašnjenje:
Osnovni sud u Jagodini je doneo osporenu presudu P.1156/07 sa obrazloženjem da su “rešenja o eksproprijaciji i deeksproprijaciji pravosnažna”!? te da je odlučivao na osnovu “pravičnosti”!? ne dajući konkretne razloge za ovakvo obrazloženje iako su kriterijumi pravičnosti već sadržani u konkretnim članovima ZOO. Nezvanično obrazloženje je bilo da je morao tako odlučiti po preporuci Višeg suda!?
.                                                                                                                                    
Sva obrazloženja OSJ su žalbom osporena i dokazana je neosnovanost, nezakonitost i protivustavnost ovakve presude.
 .                                                                                                                                   
Apelacioni sud je, da bi opravdao ovakvu neodrživu presudu, retroaktivno i protivustavno koristio Zakon o eksproprijaciji od 1995. pa nadalje (promena sopstvenika rešenjem) ali je time sam sebe uveo u nenadležnost, na koju mora sam da pazi, jer je od 1995. zabranjena eksproprijacija u svrhu klasične stambene izgradnje a ovde je baš taj slučaj. Da bi “osigurao održivost” presude Apelacioni sud je prekoračio tužbene navode koristeći prvi put u obrazloženju presude navodnu štetu koju tužioc ima iako tužioc to nikada nije isticao niti može osbzirom da je stambenu zgradu završio i uselio!!
Apelacioni sud je, dakle, protivzakonitost i protivustavnost presude učinio brutalnim uz nesumnjive povrede odredaba parničkog postupka. Kako je to konačna presuda tuženi nisu imali drugu mogućnost da sudu na to ukažu u redovnom postupku osim kroz tada legitiman zahtev za ukidanje potvrde pravosnažnosti. Svojim nečinjenjem Osnovni sud u Jagodini a zatim i Viši učinili su ovaj zahtev nedozvoljenim i time ukinuli osnovno Ustavno pravo na pravno sredstvo koje im je zakonom bilo dato.
.                                                                                                                                       
Po čl. 20 st.2 Ustava RS:   “Dostigniti nivo ljudskih i manjinskih prava ne može se smanjivati”
.                                                                                                                                        
Tuženi su redovnim i legitimnim pravnim sredstvom ukazali sudu na nenadležnost presude Apelacionog suda na koju sud nije pazio a sam je obavezan po zakonu. Umesto brze odluke sud se “nije bavio svojim poslom” već je sa namerom dozvolio da zahtev potpadne pod nove odredbe zakona kojim je on ukinut!?
Klasičan primer protivzakonite zloupotreba prava!
Čak i bez ovih argumenata u interesu pravosuđa jeste uvek preispitivanje navoda kojim se ukazuje na propuštenu nenadležnost na koju sud pazi po službenoj dužnosti. Ovo pravo, po mišljenju predlagača, nemože biti podređeno pravu na prethodno preispitivanje dopuštenosti takvog predloga a naročito ako je do uslova za preispitivanje došlo krivicom suda a ne predlagača.
.                                                                                                                                        
Odbacujući žalbu u stavu 2. Viši sud navodi:
“Odredbom čl.89 st.2 ZPP-a predviđeno je da je advokatu uvek potrebno posebno punomoćje . . Primenjujući analogiju znači da je licu koji nije advokat uvek potrebno punomoćje za podnošenje predloga za ponavljanje postupka”
.                                                                                                                                          
Viši sud se nije, dakle, koristio zakonom već analogijom!
.                                                                                                                                          
Predlagač smatra da je analogiju najpre moguće koristiti ukoliko je ona nesumnjiva i prvenstveno ako je u interesu pravde a to ovde nije slučaj, naprotiv, analogija je u svrhu opstrukcije pravde – još jedan očit primer protivzakonite zloupotrebe prava.
Analogija je sporna iz razloga što punomoćnik nije obično lice koje se “po analogiji” može porediti sa angažovanjem advokata – ugovorno plaćenim licem kome je prethodno punomoćje prestalo pa je u novom postupku neophodno novo punomoćje. Naprotiv, ovde je punomoćnik najbliži srodnik tužene - suprug, neprofesionalno lice kome punumoćje nije potrebno kao dokaz nove ugovorne obaveze. Stoga je neosnovana primena analogije u ovom slučaju jer se po analogiji punomoćnik-suprug pre može porediti sa samom tuženom nego sa advokatom. Podnošenje predloga za ponavljanje postupka od strane same tužene nije ničim ograničeno. Uz to punomoćnik i nema nikakve veze sa pravnom strukom a što je za mali grad kakav je Jagodina sudijama nesumnjivo poznato. Posebno je neprimereno primeniti analogiju da bi sud izbegao da raspravlja o protivzakonitosti donete presude tj. da ne radi ono što mu je osnovna delatnost i svrha!
Zatim: “Odredba čl.89 st.2 ZPP-a” NE predviđa da je advokatu uvek potrebno posebno punomoćje”!
 .                                                                                                                                      
Član 89 ZPP-a jasno definiše angažovanost advokata, njegova ovlašćenja i obaveze.
Član 90 ZPP-a izričito definiše ovlašćenja punomoćnika koji nije advokat i za njega nema nikakvog ograničenja u predlogu za ponavljanje postupka!
To je ono što je po zakonu, sve ostalo jeste protivzakonito i zloupotreba prava!
 .                                                                                                                                       
U odlukama i Osnovnog I Apelacionog suda su obrazloženja na “argumentima” koje sam tužioc nikada nije navodio i o kojim prethodno nije data mogućnost tuženima da rasprave pred sudom.
.                                                                                                                                       
Sada u vanrednim pravnim lekovima sudovi se koriste svim mogućim sredstvima, nezasnovanim na zakonu, da neprispituju prethodne odluke suda što je, po mišljenju predlagača, dokaz da sud uporno zastupa tužioca, da nema nepristrasan stav prema stranama u postupku i da su tuženima povređena prava na pravično suđenje, na jednaku zaštitu prava i na pravno sredstvo po čl.32 i 36 Ustava RS.
Podnosioc Ustavne žalbe                                                                         Jagodina, 27.08.13.
.                                                                                                                                         
 -------------------------------                                                                       Prilog:   -Gž.322/12
Ljiljana Mišić, Jagodina                                                                             -Kopija prijema
Dragoslava Đorđevića 6

Нема коментара:

Постави коментар